Nedavni tekst o potpisivanju 200 milijuna kuna vrijednoga sporazuma s Microsoftom izazvao je salvu komentara od kojih donosimo jedan posebno zanimljiv.
Naime, radi se o ocu čije je dijete doslovno prisiljeno koristiti se Microsoftovim proizvodima, u ovom slučaju operacijskim sustavom Windows i uredskim paketom Office. Tekst smo objavili na Facebooku, gdje je naišao na izrazitu zainteresiranost korisnika ove društvene mreže (oko 120 “lajkova” i čak šezdesetak dijeljenja). Kako ovaj slučaj ne bi ostao zakopan u dubinama weba, odlučili smo ga objaviti i ovdje, na naslovnici s odgovorom što činiti u sličnoj situaciji.
Pročitajte komentar u cijelosti:
Ovaj je tjedan moj sin morao napraviti prezentaciju iz engleskoga. Kako u mojoj kući Windowsi i MS Office ne postoje, satima je pravio i napokon napravio izvrsnu prezentaciju na LibreOfficeu. Snimljena kao ppt ili pps nije mogla odraditi sve ono što je on napravio (a napravio je mnogo) pa smo ju snimili u format odp i priložili instalaciju Libre Officea na sticku.
Nastavnica nije imala nikakvu namjeru instalirati Libre Office na svoje (školsko) računalo nego je morao napraviti prezentaciju ponovno na MS Officeu.
Na stranu bezobzirnost dotične nastavnice, ali u sadašnjoj situaciji bilo bi više nego pametno i normalno da nadležno ministarstvo uvede obvezu instalacije softvera koji podržava otvorene standarde na školska računala pa da oni koji se služe slobodnim softverom imaju u školi podršku.
Računalne tehnologije dio su svakodnevnih školskih obaveza jer je računalno znanje potreba. Ali što je s računalnim odgojem?Ako ne upotrebljavate besplatan uredski paket, onda vam ostaju dvije opcije:
• kupnja paketa MS Office, koji je skup i nitko ga ne kupuje za kućnu upotrebu
• krađa paketa i ilegalna instalacija, što većina i radi, pokazujući tako djeci da je u redu krasti softver
Ja svoju djecu učim da se softver, kao ni bilo što drugo ne krade, ali da se sve može imati i potpuno besplatno. Moja djeca to razumiju i služe se Linuxom i na svom računalu.
Što da radim s prezentacijom?
Da ostanem dosljedan svomu učenju i da moj sin zbog toga dobije jedinicu u školi – sada i još tko zna koliko puta ili da ukrademo i mi taj famozni Microsoft Office i dobijemo peticu – a pritom pogazimo i sebe i svoja načela?
Hvala našoj dragoj državi i školstvu što primorava našu djecu, a i nas s njima, da budemo lopovi!
Uslijedila je bujica komentara i savjeta, što praktičnih tako i onih drugih. Izdvojit ćemo jedan od osobe dovoljno kompetentne dati odgovor na ovakvu dilemu – Ivan Guštin, sadašnji predsjednik Hrvatske udruge korisnika Linuxa. Evo što savjetuje:
S obzirom na to da sam donekle upućeniji u ovu problematiku i da sam konkretno radio na rješavanju takvih i sličnih problema još prije nekoliko godina, evo činjenica i demistificiranih mitova. O tome se već više puta pričalo, ali treba ponavljati.
Ne postoji obveza upotrebe MS Officea u školstvu, nigdje u programima to ne piše. Također, učitelj ne smije inzistirati na tom da učenik da tu zadaću radi u MS Officeu pod bilo kakvom izlikom da “se snađe”.
Isto tako, suprotno nevjerojatnim urbanim legendama koje kruže među profesorima, a koje se čuju na susretima tijekom seminara i konferencija, ne postoji ni zabrana upotrebe drugoga softvera poput LibreOffice.Na sve ove komentare o tome da učenik treba dobiti 1 ako to nije napravio u MS Officeu ili da su Windowsi 99% zastupljeni na Balkanu i slično radije ne bih replicirao jer su potpuno promašeni i ne vode k multiplatformnosti i otvorenim standardima.
Kontrola instaliranja drugoga softvera na školsku opremu očekivana je, štoviše i poželjna, ali samo u smislu interne IT politike radi sigurnosti. Dakle, nije zabranjeno instalirati, ali je poželjno da to napravi ili dopusti netko tko je u školi ili za školu odgovorna IT osoba. Apsurdno je da se u školska računala bez problema guraju stickovi koji su redovito zaraženi virusima, a problem je instalirati benigni i poželjan softver poput LO.
ODF jest HR norma, ali kao i ostale norme one su *preporuka*, a ne *obveza*, zato treba biti oprezan pri pozivanju na tu činjenicu.
Ključna stvar i problem u toj priči jest neupućenost nastavnice. Ona *mora* prihvatiti rad rađen u drugom softveru, pogotovo tako raširenom i popularnom kao što je LibreOffice. To je izričito rečeno od strane odgovornih ljudi iz AZOO-a na Okruglom stolu na CUC-u 2010 u Splitu, čija snimka postoji ovdje.
Ne samo da mora prihvatiti, već se u slučaju takva izričitoga odbijanja slučaj mora prijaviti AZOO-u pa će oni kontaktirati nastavnicu i objasniti joj da to mora prihvatiti i što joj je raditi. Tu i nastaje problem, što većina roditelja nema hrabrosti to napraviti (a nije u pitanju prijava i kažnjavanje, već samo naputak) nego ide linijom manjega otpora i problem pod pritiskom riješi na drugi način. Ja potičem sve roditelje da to naprave ili tražim suglasnost da ja to napravim u njihovo ime.
Sa svojom djecom nisam nikada došao u takvu situaciju (a u pitanju je preko 6 godina), ali da jesam sigurno bih kontaktirao AZOO jer jedino tako možemo obrazovati nastavnike i postići napredak. Moji su ili rabili netbook/notebook s Linuxom, ili je izvoz u PPT radio OK, ili se upotrebljavao PDF, ali to smo unaprijed isprobali. Danas već većina školskih računala čak i ima OpenOffice ili LibreOffice. Prijenosna verzija LO-a na sticku isto je tako dobro rješenje.
Na raspolaganju sam za sve dodatne informacije, objašnjenja i kontakte.
Ako se ikad nađete u sličnoj situaciji vi ili netko vam poznat, sada znate što vam je činiti i koja prava imate. S nestrpljenjem očekujemo dan kad će školstvo prijeći u potpunosti na slobodan softver, što je korak od iznimne važnosti – buduće generacije upoznate s prednostima slobodnoga softvera, to nikako ne bi smio ostati samo san.
